Okolnosti vladaju ljudima, ljudi ne vladaju okolnostima - Herodot, Istorija
 |
| Herodot (484 p.n.e. - 425. p.n.e.) |
Divovski mravi koji kopaju zlato, gnevni kralj koji naređuje da more dobije 300 šiba i delfin koji spašava čuvenog pjesnika od davljenja - ovo su samo neke od priča iz Istorije od Herodota, antičkog pisca iz V vijeka p.n.e. Možda se svi događaji iz teksta i nisu desili baš onako kako je Herodot izvjestio o njima, ali ovo djelo je bilo revolucionarno zbog načina na koji je bilježio prošlost. Prije Herodota, prošlost je dokumentovana kao spisak događaja s malo ili nimalo truda da se objasne njihovi uzroci mimo prihvatanja stvari kao volje bogova. Herodot je želio dublje, racionalnije razumjevanje, pa je usvojio novi pristup: gledanje na događaje s obje strane kako bi razumio njihove razloge. Iako je bio Grk, njegova domovina Halikarnas je bila dio Persijskog carstva. Odrastao je tokom niza ratova između moćnih Persijanaca i slabijih Grka, a odlučio je da sazna sve što je mogao o toj temi.
Prema Herodotovim riječima, Persijski ratovi su počeli 499. godine p.n.e., kada su Atinjani potpomogli pobunu Grka koji su živjeli pod Persijancima. Persijski kralj Darije je 490. godine p.n.e. poslao svoju vojsku da se osveti Atinjanima. Međutim, u Maratonskoj bici, Atinjani su izvojevali naočekivanu pobjedu. Persijanci su se vratili 10 godina kasnije s planom da osvoje čitavu Grčku, pod vodstvom Darijevog sina Kserksa. Prema Herodotu, kada je Kserks stigao, njegovoj armiji od milion muškaraca se prvobitno suprostavila grčka sila koju je predvodilo 300 Spartanaca u planinskom klancu Termopil. Po visokoj cijeni za Persijance, ubijeni su Spartanci i njihov kralj Leonida. Ovaj junački poraz je od tada služio kao inspiracija slabijima. Nekoliko nedjelja kasnije, grčka mornarica je prevarila persijsku flotu da se bore u tijesnom morskom kanalu blizu Atine. Persijanci su poraženi, a Kserks je bespovratno pobjegao.
Kako bi objasnio kako su izbili ovi ratovi i zašto su Grci trijumfovali, Herodot je sakupljao priče širom Mediterana. Bilježio je dostignuća i Grka i drugih naroda prije nego ih vrijeme obriše. Istorija počinje čuvenom rečenicom: ''Herodot iz Halikarnasa ovdje prikazuje svoja ispitivanja''. Koncipiravši knjigu kao ''ispitivanje'', Herodot je time omogućio da knjiga sadrži razne priče, neke ozbiljne, a neke manje ozbiljne. Zabilježio je unutrašnje debate na persijskom sudu, ali i priče o egipatskim letećim zmijama, kao i praktične savjete kako da uhvatite krokodila (zaista). :) Grčka riječ za ovaj istraživački metod je ''autopsija'', što znači lično posvjedočiti. Herodot je prvi pisac koji je istraživao prošlost kombinujući različite vidove pronađenih dokaza: ''opsis'', to jest izvještaji svjedoka, ''akoe'' to jest glasine i ''ta lagomena'', tj. tradicija. Potom je koristio gnome, tj. razum, da dođe do zaključka o tome šta se zapravo desilo. Mnogi od ranih čitalaca knjige su zapravo bili slušaoci. Istorija je prvobitno bila napisana u 28 dijelova, a za svaki je bilo potrebno oko četiri sada da se pročita naglas. Kasnije je djelo podijeljeno u devet poglavlja (knjiga) nazvanim po imenima grčkih muza (Klio, Euterpa, Talija, Melpomena, Terpsihora, Erato, Polimnija, Uranija, Kaliopa).
Kako su jačali uticaj i moć Grka, Herodotovi spisi i zamisao o istoriji su se širili Mediteranom. Kao prvi pravi istoričar, Herodot nije bio savršen. Ponekad je favorizovao Grke u odnosu na Persijance i bio je suviše lakomislen za neke priče koje je čuo, a koje su uzrokovale netačnosti. Međutim, savremeni dokazi su zapravo objasnili neke od njegovih očito ekstremnih tvrdnji.
Za nekoga ko je pisao u potpunosti novim stilom, Herodot je bio iznenađujuće dobar. Istorija, sve do današnjeg dana, oduvijek je ispaštala zbog pristrasnosti i omaški istoričara. Herodotov metod i kreativnost su mu obezbjedili titulu koju mu je podario rimski pisac Ciceron nekoliko stotina godina kasnije: ''otac istorije''.
Коментари
Постави коментар